субота, 14. јануар 2017.

FRANJO MILOŠ


Iz zbirke "Dva prsta za ljubav" 1988 g.

Dobro je kad se lijepo čeka
U sumraku razgolićenog parka
Kad se sluti da postoji rijeka
Beskrajno duboka kao ljubav žarka
.
Ne kucaju sati kao da su stali
Prolaznici u me gledaju pa odu
A meni se čini svemir su mi dali
Kad prodje neko sličan njoj u hodu
.
A kad iz magle izroni njen lik
Sumrak parka blaženstvom mi sja
I nisam više čovjek ostavljen
Tu je sve i ona i malo ja
.
I nema studi pahulje su snovi
Magla je oreol u slavu njenu
Kidaju se lanci pucaju okovi
Tonemo u jednu nevidljivu sjenu
.
I opet se budim malen ispod svoda
U ruci pero na hartiji slova
Rodila se opet snoviđenja oda
A ona je drugom neka ljubav nova

Franjo Miloš

Нема коментара:

Постави коментар